Ako svaki gradanin ima ustavno pravo da bude biran, zašto to pravo ne bi mogli imati i vjerski službenici? Njihovo ucešce u politici ne može ugroziti sekularnu državu, jer u politici mogu ucestvovati samo na gradanskim osnovama, a ne kao hodže i popovi. To što se profesionalno bave vjerom ne može imati nikakvog utjecaja na državne poslove, koji su zakonom odvojeni od vjerskih zajednica. Ovo je preforsirana tema koja ugrožava ustavnu jednakopravnost sveštenih lica. Po slicnoj logici bi se moglo tražiti od ljekara i profesora da ne budu u politici, jer mogu zlopotrijebiti bijeli mantil i katedru. Sveštenstvo je profesija kao i svaka prosvjetiteljska profesija, a izvan toga svako treba imati jednaka gradanska prava. Ovaj problem proizilazi iz neznanja i miješanja sekularne države sa društvom koje ne može biti sekularno, jer je sacinjeno od kulture, vjere, tradicije i slobode izbora. U ime tog neznanja ugrožavaju se ljudska prava sveštenih lica, kojima je zabranjeno da se izvan svoga posla bave politikom, ne u stranackom, vec u širem društvenom spektru. Rijec je o veoma obrazovanom i veoma moralnom segmentu našeg društva i prava je šteta što se ovi vrsni intelektualci, ne smiju politicki ocitovati kao i svi drugi slobodni gradani. Ako je vec jasno da vjerske zajednice ne upravljaju državnim poslovima, onda nema nikakvog razloga da vjerska lica, po osnovu gradanske ravnopravnosti, ne sudjeluju u politickom životu. To ne može ugroziti sekularnu državu, ali sekularna država na ovaj nacin može ugroziti demokratski poredak, jer diskriminira svoje gradane zato što su po profesiji vjerski službenici.