- Fatmir Alispahic (1966), magistar književnohistorijskih nauka, oženjen za dipl. pravnicu Jasnu (r. Omerefendic), otac troje djece Asje (2001), Ajasa (2004) i Darisa (2010).

- Roden u porodici književnika mr. sc. Nijaza Alispahica (autor prve bh. opere „Hasanaginica“, uvršten u Antologije bh. drame i price, preko 20 godina bio dramaturg i umjetnicki direktor Narodnog pozorišta Tuzla) i prof. dr. sc. Nisvete Alispahic (prva Bošnjakinja ginekolog u sjeveroistocnoj Bosni, osnivac Katedre za ginekologiju na Medicinskom fakultetu u Tuzli i preko 20 godina direktorica Ginekološke klinike). Njegova sestra je mr. sc. Selma Alispahic, glumica koja je ostvarila zapažene filmske i pozorišne uloge u Velikoj Britaniji, Austriji, Italiji, Turskoj i Bosni i Hercegovini. 

- Zaposlen u Opcini Tuzla kao strucni savjetnik za prirodno i kulturnohistorijsko naslijede, a od 1993. do 2003. je obavljao funkciju šefa Press centra i bio jedan od najbližih saradnika nacelnika mr. Selima Bešlagica. 

- Autor 15 knjiga, preko 20 godina kolumnista vodecih listova u BiH, urednik na desetine publikacija i casopisa, scenarista radijskih i tv emisija, ucesnik brojnih skupova iz naucne, politicke i društvene zbilje Bosne i Hercegovine.

- Autor prvog tuzlanskog pozorišnog mjuzikla „Raja s Mejdana“ iz 1986, za koji je muziku napisao Asim Horozic.

- Autor zbirke „Rodoslov“ i dobitnik Nagrade „Mak Dizdar“ za 1989. godinu, a time i prvi Tuzlak koji je dobio jednu znacajnu jugoslovensku nagradu za poeziju. 

- Pokretac i autor prve tuzlanske televizijske emisije „TV Tuzlarije“ koja se 1991. emitirala putem tv kanala „Fronta slobode“ – FS-3.

- Najmladi Tuzlak koji je postao kolumnista republickih dnevnih listova, jer je sa samo 23 godine, u toku 1990, imao kolumnu u „Oslobodenju“ i „Vecernjim novinama“.

- Urednik u biltenima Pozorišnih igara u Jajcu, Revije yu pozorišta u Tuzli i Festivala dokimentarnih filmova u Tuzli.

- Najmladi i dvostruki (1990. i 1993.) dobitnik Godišnje novinarske nagrade „Fronta slobode“ za kolumne „Moderna vremena“ i „Diwanhana“, te saradnik više jugoslovenskih listova (npr. „Ilustrovana politika“, „Revija 92“, „Rijec radnika“, itd.)

- Glavni i odgovorni urednik Revije „Korzo“ odakle je, uprkos otporima lokalne sredine, još u januaru 1992. upozorio Bošnjake u Podrinju i Posavini, ali i gradane Tuzle, da se sprema agresija i genocid nad Bošnjacima.

- Pokrenuo i predvodio kampanju protiv bošnjackog nacionalizma i revanšizma u Tuzli u toku rata, o cemu svjedoce stotine tekstova i knjiga „Krv boje benzina“, te prvi ustao u zaštitu tuzlanskih Srba koji su verbalno vrijedani i otpuštani s posla tokom 1992. godine.

- Jedan od pokretaca i autor brojnih pjesama Muzickog ateljea Tuzla („Cuvaj se sine“, „Sloboda ima njeno ime“, himne Drugog korpusa, himni tuzlanskih brigada, itd.) odakle se u toku agresije pjesmom jacao patriotski front.

- Idejni pokretac, autor brojnih dokumenata i projekata Foruma gradana Tuzle, prve nevladine organizacije u BiH, osnovane 1993. godine, koja je u evropskim okvirima prepoznata kao lider borbe protiv nacionalizma na Balkanu (Tekst „Svi ljudi samo gradani“, „Front slobode“, 29. januar 1993, otvoreni poziv gradanima Tuzle da svoj antinacionalizam ujedine u bosanski patriotski front.), da bi posljednjih godina iznevjerila principe i postala leglno islamofobije.

- Predvodio kampanju za reafirmaciju antifašisticke tradicije u Tuzli, u kojoj su 1992. i 1993. poukidani antifašisticki nazivi škola, ustanova, ulica, pa cak i praznici (Drugi oktobar, npr.), te napisao niz tekstova o idejnom jedinstvu partizana i bh. patriota.

- Organizator i voditelj prvog ratnog bh. podsjecanja na znacaj J.B.Tita za ZAVNOBiH i ocuvanje bh. državnosti, a rijec je o skupu „Tito i Bosna“, koji je održan u Hotelu „Tuzla“ 25.05.1995, nekoliko sati prije pada granate na Kapiji.

- U ratnoj sezoni 1993/1994. Narodno pozorište izvelo njegove drame „Cekajuci Baltazara“ (snimljeno za TVBiH 1996.) i „Tuzlanski Libertas“ – historijsku hroniku Tuzle. 

- Idejni pokretac prve mreže nevladinih organizacija – Gradanski alternativni parlament BiH, osnovane u Tuzli u oktobru 1995. godine.

- Jedan od osnivaca prvih nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava, Odbora za ljudska prava pri Forumu gradana Tuzle i Komiteta za ljudska prava Bosne i Hercegovine, u toku 1995. godine. 

- Rukovodilac Press centra i urednik biltena na Medunarodnoj konferenciji socijaldemokrata „How to achieve peace – Kako do mira“, Tuzla, 5. i 6. septembar 1995.

- U okviru Foruma gradana Tuzle jedan od organizatora najvece ratne medunarodne konferencije u BiH, IV Generalne skupštine Helsinškog parlamenta gradana (Tuzla, 19-22. oktobar 1995.), sa 460 ucesnika iz bivše Jugoslavije i Evrope, na kojoj je bio šef Press Centra Generalne skupštine, urednik Biltena, te voditelj kreativne radionice „Mediji i njihova uloga u konfiktima“, na kojoj su ucestvovali poznati evropski novinari: Peter Maas, Veton Suroi i dr. 

- Pokretac i urednik „Pravnog savjetnika“, prvog savjetodavnog casopisa posvecenog povratnicima, kao i emisije na Radio-Tuzli sa istim ciljevima. 

- U okviru Foruma gradana Tuzle 1996. osmislio idejni projekat Nagrade „Meša Selimovic“ za najbolji roman na jugoslovenskom prostoru, koja se u Tuzli dodjeljuje od 2002. godine, te promovirao ideju prve ex-jugoslovenske edicije.

- Kao šef Press centra Opcine Tuzla / Sektora za informisanje (1993-2003) u toku rata pisao opcinske dokumente, saopcenja i proglase, kreirao i organizirao manifestacije (npr. Dani antifašizma, Tuzlansko proljece, i dr.), vodio korespondenciju i ostvarivao kontakte sa stranim novinarima i organizacijama, na osnovu cega su, izmedu ostalog, u Tuzlu došla brojna medunarodna priznanja za zaštitu ljudskih prava, a tuzlanski nacelnik Selim Bešlagic 1997. postao prvi Bošnjak koji je kandidiran za Nobelovu nagradu.

- Autor projekta, priredivac i urednik knjige „Ubistvo svitanja“, o omladini stradaloj na Kapiji i o civilnim žrtvama rata u Tuzli, što je 1996. bila prva bosanskohercegovacka knjiga o civilnim žrtvama jednog grada.

- Kao šef Press centra Opcine Tuzla osmišljavao programe komemorativnog obilježavanja tragedije na Kapiji.

- Priredio (1997) publikacije posvecene historijskim datumima za Tuzlu: 4. aprilu 1992. i 15. maju 1992.

- Autor spomenika „Vjecna svjetlost“ na Kapiji, koji se pali(o) svake noci u 20 sati i 55 minuta, u cas kad je pala granata, i gori(o) 71 minutu, u spomen na 71 žrtvu masakra, dok ga nije ukinuo opcinski nacelnik Jasmin Imamovic, koji uprkos peticiji za povrat spomenika, od 3000 potpisnika, nije htio obnoviti ovaj jedinstveni spomenik.

- Autor knjige „Tuzlanski nekrologij“ – o šehidima i poginulim borcima Tuzle, u kojoj je objavio 689 nekrologa o poginulim borcima i šehidima, što je 1997. bila prva bosanskohercegovacka knjiga o poginulim borcima jednog grada, a promocija knjige, koja je održana u „Mejdanu“, 5. jula 1997., na kojoj je bilo oko 5.000 gradana, bila je najveca promocija jedne knjige u historiji Tuzle, a možda i Bosne i Hercegovine.

- Autor stihova „U srcima Vašim naši su životi“ koji su uklesani na Centralnom spomen-obilježju šehidima i poginulim borcima Tuzle na Slanoj banji.

- Jedan od osnivaca Medunarodnog foruma „Bosna“ 1997. godine, kao prve intelektualne mreže za reafirmaciju „bosanske paradigme“, te ucesnik na više skupova ove organizacije. 

- Autor monografije „Narodno pozorište Tuzla 1949 – 1999“, u povodu 50 godina rada, koja je po prvi put u Tuzlu donijela državnu nagradu Poslovne zajednice izdavaca i knjižara BiH.

- Od strane OHR-a 1999. imenovan za clana Upravnog vijeca Federalne radio-televizije, a u okviru FTV je bio scenarista desetak dokumentarnih emisija iz tuzlanskog kraja.

- U dva mandata bio clan Uredivackog vijeca Radio-televizije Tuzlanskog kantona, gdje je inicirao više projekata (npr. Umjetnicka svjedocenja o Srebrenici) 

- U svojim knjigama iz 1997. (Tuzla kakvu biste željeli) i 2000. (Tuzland – Knjiga o Tuzli) najavio projekt izgradnje „jezera na Pingi“, od kojih ce prvo biti izgradeno 2003. godine.

- Autor prvog „Turistickog vodica Tuzle“, iz 2000. godine, te autor prvih turistickih prospekata i materijala o Tuzli, sa projekcijom obnove i razvoja banjskog turizma u Tuzli.

- Autor prve tematski razvrstane monografije o Tuzli, pod naslovom „Tuzland – Knjiga o Tuzli“, iz 2000. godine, u kojoj su kroz 88 poglavlja date sve važnije informacije o Tuzli; knjiga je prevedena i na engleski.

- Autor prvog ilustrovanog „Izvještaja o radu opcinskog nacelnika“, u formi novine, iz 2000. godine, cime je transparentnost u radu opcinskih organa podignuta na promotivni nivo.

- Objavio oko stotinu tekstova o kulturi suživota u katolickim i hrvatskim medijima (npr. „Hrvatski glasnik“, www.katolik.hr i dr.)

- Kao šef Sektora za informisanje bio izvršni organizator Prvih tuzlanskih književnih susreta CUM GRANO SALIS, od 1. do 4. VII 2001. na kojima je prihvacen projekat Foruma gradana Tuzle o ustanovljenju Nagrade „Meša Selimovic“.

- U istoj funkciji bio izvršni organizator Naucnog skupa „Uskufi i alhamijado književnost“ - 400 godina Muhameda Hevajia Uskufija, od 20. do 22. XII 2001.

- Jedan od osnivaca Instituta sevdaha – Fondacije Omera Pobrica iz 2003. godine i autor brojnih tekstova o reafirmaciji sevdalinke kao nematerijalnog naslijeda i turistickog brenda, te ucesnik nekoliko strucnih skupova o sevdalinci.

- Autor prve bh. cyber izložbe o Drugom svjetskom ratu, u povodu 65. godišnjice oslobodenja Tuzle.

- U dva navrata (2004. i 2009.) inicirao akciju uredenja Jevrejskog groblja u Tuzli kao vrijednog kulturno-historijskog spomenika.

- Pokrenuo i plasirao brojne ideje vezane za Tuzlu: digitalizacija baštine i virtualna obnova stare Tuzle; rehabilitiacija pisca Radovana Jovanovica, podizanje spomen-ploce na mjestu porušene sinagoge; predstavljanje spomenickog naslijeda iz oslobodilackih ratova; sjecanje na muftiju Kurta i spašavanje tuzlanskih Srba 1942. godine, itd.

- Inicirao obilježavanja više jubileja, kao što su 15. godišnjica Bošnjackog sabora (Tuzla, 2008), 40. godišnjica ubistva Martina Luthera Kinga (Sarajevo, 2008), 110. godišnjica zacetka modernog politickog djelovanja u Bošnjaka (Mostar, 2009), 20 godina pocetka agresije na RBiH (Gracanica/Gradacac, 2012) i dr. – gdje je držao prigodna predavanja.

- Priredio preko 500 sedmicnih radijskih emisija za dijasporu, u St. Louisu i Chicagu (USA), pisao za mnoge casopise u dijaspori („Sabah“, „Nur“, „PSS“, i dr.) te realizirao brojne projekte na jacanju veza bh. dijaspore i domovine, u ime cega ga je Kongres Bošnjaka Sjevrene Amerike 2004. proglasio za „Licnost godine za bh. dijasporu“. 

- Posljednjih desetak godina držao oko dvije stotine predavanja o kulturnim i politickim temama u mnogim bh. gradovima: Trebinje, Bijeljina, Brcko, Zvornik, Mostar, Stolac, Prozor, Jablanica, Konjic, Bihac, Cazin, Sanski Most, Bužim, Bugojno, Gornji Vakuf, Travnik, Zenica, Kakanj, Visoko, Maglaj, Tešanj, Zavidovici, Olovo, Kladanj, Gracanica, Gradacac, Lukavac, Doboj-istok, Kalesija, Celic, Tuzla, Sarajevo, te u dijaspori: Pula, Rijeka, Bec, Berlin, Penzberg, Mihnen...

 

O Fatmir Alispahicu su govorili:

 

 

Prof. dr. Mustafa Šehovic (31. VIII 1996.)

Ja sam jako sretan što sam prijateljovao sa Fatmirom Alispahicem, ali sam mu u mnogim trenucima i zavidio na njegovoj hrabrosti i moralnoj kuraži, kako je i pisao i borio se. Fatmira Alispahica mogu uporediti sa najvecim borcima u istoriji, poput Zole, koji je branio nevinog Jevreja i dobio bitku. Moramo mirne duše reci da je Fatmir Alispahic savjest ovog grada. Fatmir Alispahic je zbog istine ugrozio svoju egzistenciju. Ali budite uvjereni da je svojim opusom, svojim djelovanjem kao intelektualac, spasio Tuzlu. Dok ima Fatmira Tuzla ce biti slobodna i nikad nece zamraciti nebo nad Tuzlom. To su pravi pisci i vjerni sinovi ove zemlje.

 

 

 

Fatmir Alispahic je po mnogo cemu specificna kulturna, kulturologijska, literarna, a sve snažnije politicka i politikološka pojavnost kod nas. (Gradmir Gojer, Oslobodenje, 5. XI 2000.)

Prof. dr. Salih Burek (31. VIII 1996.)

Svojim stvaralaštvom Fatmir Alispahic spada u red onih malobrojnih pojedinaca koji posjeduju i znaju da njeguju i da iskazuju vrhunski potencijal svijesti i savjesti svoga vremena.

 

Akademik prof. dr. Esad Durakovic (Start, 19. XI 2004.)

Divim se hrabrosti tog covjeka. Ponekad se pitam odakle mu tolika hrabrost. Ja toj hrabrosti srdacno aplaudiram.

 

Akademik prof. dr. Muhamed Filipovic (Dnevni avaz, 17. V 2003.)

Licno cijenim Fatmira Alispahica. Smatram ga vrlo inteligentnim i vrlo sposobnim covjekom koji veoma mnogo obecava. Njegovim osobitim kvalitetom smatram veliku osjetljivost prema situaciji u kojoj se nalaze Bosna, Bošnjaci i muslimani.

 

Akademik Abdulah Sidran (Ljiljan, 19. VIII 2002.)

Tekstove Fatmira Alispahica citam kao neke hefticne lektire, istina bolne lektire, istina nije lahko zaspati poslije citanja njegovih tekstova…

 

Akademik Nedžad Ibrišimovic (Bosnjaci.net, 26. II 2006.)

Citajuci Fatmirove knjige bio sam postiden zbog svoje pasivnosti naspram svega što nam se dešava. Hvala Fatmiru što je u meni probudio taj stid, i hvala mu što mi je omogucio da mu se pridružim. Moj lider je bio Alija Izetbegovic, a danas je moj lider Fatmir Alispahic.

 

Džemaludin Latic (Saff, 6. I 2006.)

Fatmir Alispahic radi to bolje od svih naših savremenika: lucidno, hrabro, uz duboku analizu pojava i dogadaja, sa jasnim ciljem. Vrag je odnio šalu; naša je glava u torbi; našem potomstvu su isplanirali da cisti cipele i nosa sladolede (veliko)srpskoj i (veliko)hrvatskoj gospodi, i zato treba citati Fatmira Alispahica!

 

Isnam Taljic (Saff, 1. II 2005.)

Fatmir Alispahic je jedan od rijetkih preostalih slobodomislecih Bošnjaka.

 

Prof. dr. Nijaz Durakovic (Dnevni avaz, 20. V 2003.)

Ako se njegovo pisanje nekome ne svida, Bože moj, to nije razlog da se na njega sruci lavina optužbi koje puno, doista puno mirišu na najcrnja staljinisticka vremena. Ta lavina niti daje legitimaciju demokraticnosti, niti slobode, niti nezavisnosti. Na kraju krajeva, Fatmir je dosta toga dobro pogodio i dobro dijagnosticirao. 

 

Prof. dr. Rešid Hafizovic (Start, februar 2005.)

Fatmir Alispahic je jedan lijep izdanak bošnjackog mentaliteta i kulture. On svoje stavove iznosi bez uvijanja, bez kompleksa i, katkada, bez skrupula, jer je njegova isfrustriranost stanjem u kome su se Bošnjaci našli prevelika, tako da ponekad ne bira rijeci kako bi svojim stavovima probudio uljuljkanu svijest Bošnjaka. Mislim da on ne mrzi druge. I mislim da on jeste tolerantan.

 

Hadžem Hajdarevic (Walter, 12. VI 2002.)

Fatmir Alispahic je najcitaniji kolumnist u zemlji. Alispahicevi tekstovi, stavovi, rezovi u bolesna tkiva društva imaju najvišu voltažu rijeci i neposredno proizvedena smisla. Alispahicevi tekstovi nemaju pardona, ali imaju obzira, nemaju taktiziranja, ali imaju odgovornosti, nemaju politikantstva, ali imaju vlastitu, profiliranu politicku kulturu.

 

Gradmir Gojer (Oslobodenje, 5. XI 2000.)

Fatmir Alispahic je po mnogo cemu specificna kulturna, kulturologijska, literarna, a sve snažnije politicka i politikološka pojavnost kod nas.

 

Selim Bešlagic (31. VIII 1996.)

Osjecam zadovoljstvo i osjecam jednu dužnu obavezu da kažem Fatmiru Alispahicu - hvala za sve što si ucinio za ovaj grad i za Bosnu i Hercegovinu.

 

Ibrahim Spahic (25. XI 2000.)

U Bosni i Hercegovini, u ovom trenutku, kada bi tražili autora koji je važan za našu zemlju, zaustavili bi se na imenu Fatmira Alispahica. Alispahic predstavlja sigurno licnost zbog koje ce mnogi u zemlji i u svijetu morati promijeniti vrednosne sudove o zemlji Bosni i Hercegovini i o odnosu spram nje.

 

Sejo Omeragic (16. VIII 2008.)

Najvece javne udare medu nama trpio je svakako Fatmir Alispahic. I za mene je bilo šokantno kako se hrabro upustio u ovu bitku. Fatmir je bio najjaci i najhrabriji dio ekipe „Ljiljana“. Mi smo imali svoje porodice, svoju djecu koju su gledala u naše prazne ruke kada smo se nocu vracali domovima, ali ipak nismo ni pomišljali da javno lažemo protiv svoje domovine i naroda.

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (27. XII 2004.)

Svojim tekstovima Fatmir je probudio bošnjacku i bosanskohercegovacku dijasporu, što ce imati nesagledivo korisne posljedice za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu.

 

Izvor: bosnjaci.net