Fatmir Alispahic je svojevremeno, pored Miljenka Jergovica, bio najmladi kolumnista lista „Oslobodenje“, gdje je svoje prve kolumne objavljivao 1990 i 1991. godine, a potom je ponovo bio kolumnista „Oslobodenja“ u periodu 1999., 2000. i 2001. godina, kada je svakog utorka išla njegova kolumna Diwanhana. U prilici smo objaviti dvije skenirane Fatmirove kolumne iz tog perioda.

Rafalna paljba po džamijama

Memoriji ljudskog, nacionalnog ili državnog bitka imanentno je poštivanje svoga izvorišta. U našoj zemlji su efemerne distorzije identiteta stvarale falsifikate vlastitog porijekla. Otuda danas imamo činjenično stanje da se Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježava i slavi samo u društvenom ozračju čiji se bitak zasniva na povijesnim i civilizacijskim vrijednostima bh. duhovnog prostora. Koliko su tome doprinijela svojevremena ideološka lutanja ovog prostora, koji se u jednom trenutku odricao državno-pravne i antifašističke geneze BiH – drugo je pitanje.

Stvari se odveć dešavaju po racionalnim zakonitostima, što znači da će u procesima normalizacije političkih i ekonomskih prilika državnost BiH bivati reafirmirana u svojim povijesnim i kvalitativnim aspektima. Integrativni procesi među nama samima, i među nama i onima bez kojih ne možemo, imaće značenje reafirmacije ovdašnjih vrijednosti koje su kompatibilne i razumljive jeziku civilizacije. Antifašističko naslijeđe svakako je jedan od najjačih povijesnih aduta ove zemlje.
ZAVNOBiH, kao izvorište državno-pravnog ustrojstva BiH, baštini demokratske i humanističke kvalitative, nužne i politički validne za sudjelovanje BiH u mreži evropskih i svjetskih komunikacija. Otuda je ZAVNOBiH podjednako i izvorište i utočište zajedničkog nam bitka, koji samo kao jedinstvo može biti plodonosan za sve naše različitosti.

Evropska demokratska matica ignorira hegemonizme i uvažava toleranciju na kojoj je i zasnovan projekat ZAVNOBiH-a; podsjećanja radi, pomenimo da zasebno antifašističko vijeće Sandžaka, održano 20. XI 1943, nije preraslo u narodnu skupštinu. Povijesna zatemeljenost bosanske državnosti i multietnički karakter BiH bili su značajan argument u odbrani ZAVNOBiH-a od nastojanja da se BiH rasparča i podijeli između Beograda i Zagreba. Pored Odluke o konstituiranju ZAVNOBiH-a u najviše zakonodavno i izvršno tijelo BiH, donesena je i Deklaracija o pravima građana BiH kojom se narodima BiH prvi put u njihovoj povijesti pravno obezbjeđuje i garantira jednakost i ravnopravnost. Deklaracijom se, između ostalog, garantira: ravnopravnost građana BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina; sloboda zbora i dogovora, udruživanja i štampe, lična i imovinska sigurnost, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, ravnopravnost žene sa muškarcem...

Ideje naznačene u Mrkonjić-Gradu svoju konačnu fizionomiju dobile su na Trećem zasjedanju ZAVNOBIH-a u oslobođenom Sarajevu, aprila 1945. godine, čime je dovršena izgradnja sistema vlasti u BiH. ZAVNOBiH je potom prerastao u Narodnu skupštinu BiH, a Zakonom o narodnoj vladi stvorena je prva Vlada BiH. Prvi Ustav proglašen je 31. XII 1946. godine.
Dileme koje su nametnute inicijativom da se državnost BiH slavi na dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma, svoje jedino logičko uporište imaju u pretpostavki da bi se tada dan državnosti slavilo u cijeloj BiH. Logika kazuje da je međunarodno priznanje BiH bazirano, prije Referenduma, na osnovu državno-pravnih pretpostavki zatemeljenih ZAVNOBiH-om. Sve drugo je mlađe.
Kada bude reafirmirana i u život sprovedena Deklaracija o pravima građana BiH iz 1943. godine, tada će, sasvim sigurno, savremena Bosna i Hercegovine imati snagu da se suoči sa svojom plemenitošću.

“Oslobođenje”, 25. XI 1999.

(Fatmir Alispahić je bio stalni kolumnista “Oslobođenja”, od 1999. do 2001. godine, gdje je svakog utorka izlazila njegova kolumna “Diwanhana”.)