Kako mogu biti protiv, ako nisam za, i obratno? Glavni problem demokratske retardiranosti je u toj iskljucivosti koja od nas traži da budemo ili crni ili bijeli. Tu nema nijansi i razumijevanja okolnosti zbog kojih je u jednom vremenu bilo važno kritikovati Aliju Izetbegovica, a u drugom braniti njegovo djelo. Bez nijansi nemoguce je razumjeti pojave koje nisu uvijek posve nakaradne ili posve izvanredne. Tome se treba uciti, kako bismo sa rezervom i analiticnošcu uzimali informacije koje nas okružuju, i kako bismo što manje lutali u razumijevanju stvarnosti. Jer, oni koji se prepuste smutnji, pa predaju razum medijskoj stihiji, zacas se mogu probuditi medu tzv. libijskim pobunjenicima koji se iživljavaju nad polumrtvim Gadafijem - vodom koji je 1969. svrgnuo zapadne krpelje, izgradio Libiju, a libijskom gradaninu dao nacionalno dostojanstvo.

Divlji komunizam

Gadafijev režim, recimo, nije bio demokratski, višestranacki, ali je bio ljudskiji od svakog zapadnog režima, jer je svaki Libijac imao više socijalnog dostojanstva nego svaki Evropljanin. Isto važi za Kubu pod cizmom Fidela Kastra. Ne govorimo ovdje o Gadafijevom partnerstvu sa Miloševicevom Srbijom, ili o Kastrovom komunizmu, vec o socijalnom rahatluku obicnog covjeka. Zapad može macku o rep objesiti svoje navodne slobode, u kojima izrabljivanje covjeka ima robovlasnicke dimenzije. A u ime tog zapadnog robovlasništva uništena je socijalna stabilnost Iraka i Libije. Uništene su i stotine hiljada života, ubistvom ili doživotnom traumom. Na slican nacin funkcionira islamofobija kod onih Bošnjaka koje su dejtonski mediji nabijedili kako je problem u islamu, a ne u velikosrpskom i velikohrvatskom šovinizmu. Sa istom strašcu sa kojom libijska rulja štapom siluje polumrtvog oca nacije, u uznak zahvalnosti za sve što ima, a u znak podrške svemu što nece imati, e sa tom istom strašcu bošnjacki islamofobi i kompleksaši progone hrastove bošnjackog identiteta. ...Kao da ce taj susjedni, zlocinacki šovinizam prema Bošnjacima, biti pitomiji ako Bošnjaci prestanu biti Bošnjaci tako što ce prestati biti muslimani, e kako bi postali ništa. A tjerati nekoga da bude niko, i tjerati nešto da bude ništa, zapravo je zasmrtni, genocidni zahtjev za nestankom. Libijski narod još ne razumije kako je ubijanje Gadafija bilo ubijanje libijskog uzdizanja pred starim i novim kolonizatorima, pred kojima libijski covjek može biti iskljucivo - ništa. Simbol tog uzdizanja bio je Gadafi, i ta istina se ne može redizajnirati, jer o njoj svjedoce libijski univerziteti, bolnice, aerodromi, auto-putevi, kao i fin standard libijskog gradanina. Srozavanje svega toga na nivo imperijalisticke gramzivosti može voditi jedino pretvaranju libijskog covjeka u zapadnog roba, kakav je bio do 1969. godine. Bošnjacki kompleksaši nemaju pameti da shvate kako se ravnopravnost sa Srbima i Hrvatima može ostvariti samo preko insistiranja na svome identitetu i integritetu, a nikako na negiranju sebe. To što s-h šovinisti aplaudiraju Enveru Kazazu ili Hadžemu Hajdarevicu dok izmišljaju „bošnjacki nacizam“ i optužuju Bošnjake da razbijaju BiH, isto je kao kad NATO-gusari instruiraju glupave pobunjenike da ubiju Gadafija i svoja naftna polja predaju tudinima. Tako publika na koridi bodri bikove, jer je bik samo hajvan koji uveseljava ljudsku rulju. Za Borisa Dežulovica ili Petra Lukovica jedan Enver ili Hadžem bivaju tek provincijalci koji blacenjem Bošnjaka nastoje obveseliti svoje srpske i hrvatske idole, u vjecnoj frustriranosti što se ne rodiše kao Boris i kao Petar. Naravno da ce u medijima pod kontrolom s-h šovinista prednost imati bošnjacki samoprogonitelji, a ne Bošnjaci od casti i integriteta. Tako su u zapadnim medijima favorizirani tzv. libijski pobunjenici, a posve ignorirana istina o jednoj zemlji u kojoj je  formalna diktatura nudila bolju „državu za covjeka“ nego zapadna demokratija. Demonstranti sa Zapada, koji se bune protiv robovlasnickog divljeg kapitalizma, upravo ceznu za onim oblikom socijalne sigurnosti kakav je imao libijski  gradanin, a to je da država brine o njemu kao o svome posebnom resursu, a ne da ga izrabljuje i uništava. Zapadnom je covjeku preko glave tih pederskih, razgacenih i razvracenih prava i sloboda, koje mu se predstavljaju kao kvalitet života i domet pameti, jer zapadni bi covjek da ima ono što je imao libijski covjek - manje slobode, a više socijalne sigurnosti. ...Šta ce ti sloboda, ako nemaš vremena za porodicu, novaca za hranu i lijekove, ako vrijediš dok radiš, a kad ne mogneš raditi, gubiš i sva prava koja su uvjetovana imanjem novaca, a ne jednakošcu ljudi!? U islamu, a donekle i u socijalizmu, svaki je covjek jednak, dok je na Zapadu ideja jednakosti rasturena pretvaranjem covjeka u potrošacku jedinku: on troši druge, drugi troše njega, i kad nestane potrošnje, nestaje i ljudskih prava.
U Sarajevu su takode održane kilave demonstracije protiv divljeg kapitalizma, u organizaciji hašišarskih i halugarskih udruženja, cija islamofobija odrice svaku vjerodostojnost njihovom zalaganju za društvo socijalne pravde, buduci da upravo islam nudi duhovni i politicki okvir za oslobodenog pojedinca od ovozemaljskih idola i ambicija. Ne može se biti protiv divljeg kapitalizma i protiv islama u isto vrijeme, jer su to suprotnosti, no, sarajevski kvaziljevicari misle kako je: antikapitalizam = komunizam = antiislamizam. U Sarajevu se hajcaju demonstracije protiv divljeg kapitalizma, a na sceni je najgora vrsta divljeg komunizma, utoliko što dejtonsko društvo funkcionira po partijskoj, a partije po familijarnoj i jaranskoj liniji. Otud su te demonstracije bile teška ubleha, a što je i razumljivo, s obzirom da je to isti ološ koji je za potrebe SDP-a zloupotrebljavao pogibiju Denisa Mrnjavca u Sarajevu, slavio pogibiju Magdija Dizdarevica u Mostaru, psovao Cabu, vrijedao islam i vjerska osjecanja Bošnjaka. Ta antiislamska, fašisticka elita, okupljena oko tzv. neovisnih medija u Sarajevu, prikopcana je na iste ideološke i finansijske servere kao i libijska rulja, s ciljem da se uništi i razoblici supstanca ljudskog dostojanstva, zatemeljena na vjeri i tradiciji. Teško je vjerovati da tzv. libijski pobunjenici znaju šta rade dok mrcvare polumrtvog Gadafija, jer je njihova nesvijest nahajcana u zapadnim tvornicama obmane. Tako i sarajevski hašišari misle kako se vrijedanjem islama uclanjuju u zapadne tredove, jer ih Bazoka Joe tapše po glavi, kao što se hajvan potapše kad nešto jal dovuce jal odvuce.

Strategija autošovinizma

Pitanje preoblikovanja gradanske svijesti u marionetsku nesvijest glavno je pitanje savremene demokratije, bilo da se radi o Amerikancima, Libijcima ili Bošnjacima. Svi vide ono što im se servira, a ne ono što jeste, a servu ima onaj ko ima, u vladama, parama i lobijima. Prije deset godina zapoceta je reforma rtv sistema u BiH, ustanovljena je Federalna televizija, kao glasilo dejtonskog poretka, koje je uspjelo od bošnjaštva odroditi masu nekada patriotski svjesnih pojedinaca. Oni danas reže na Armiju i Aliju, Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu, a na tzv. vehabije obaška. Za njih je glavna razonoda kad Izet Fazlinovic pravi budalu od Mustafe Nadarevica, koji kao ozbiljan, naocit, karakteran glumac više ne treba ni samome sebi. Za njih nema vece srece i afirmacije nego kad se po Zagrebu aplaudira vragolijama budalastog Šemse, tj. Enisa Bešlagica u nekoj seriji, i kad opet jašu Huso, Haso, Mujo i Fata. Nek' se vidi da i mi budala za trku imamo! No, nije srž problema u šovinistickoj ambiciji Srba i Hrvata da svoj nacionalni identitet grade na razlikama prema andricevskoj slici Bošnjaka, nije srž ni u tome što jedna ozbiljna masa Bošnjaka uživa u obveseljavanju ovih šovinista, suština problema je što je s-h šovinizam politicki projekt, koji se jednako rasprostire i na kadrovskim i na masmedijskim poljima. Pogledajmo Bošnjake na pozicijama, a onda se prisjetimo koliko poznajemo pametnih i dostojanstvenih Bošnjaka koji su stjerani u anonimnost. To što pliva po bošnjackoj površini nije ni blizu kvaliteta kojeg ima bošnjacki narod! Za razliku od srpske i hrvatske politicke autonomnosti u BiH, bošnjacka je kadrovska scena uslovljena srpskim i hrvatskim mišljenjem. Primjerice, za Srbe je dobar onaj Srbin kojega Srbi hoce, a za Bošnjake je dobar onaj Bošnjak kojega Srbi i Hrvati hoce. Kolika je cijena? Pogledajmo to iz izjave jednog SDP-ovog nacelnika jedne opcine u kojoj živi 90 odsto Bošnjaka.
- „U izvršnoj vlasti naše opcine više je od 50 posto nebošnjaka! Volio bih da se oni koji govore o diskriminaciji Srba u zapošljavanju pohvale da je barem u jednom gradu u RS na celu znacajnih kulturnih institucija Bošnjak, kao što je to kod nas slucaj sa Srbima.“
Ovakav (tzv. bošnjacki) nacelnik sigurno ima apsolutnu podršku velikosrpskog i velikohrvatskog pobratimstva, samim tim što se hvali cinjenicom da su vecinski Bošnjaci do te mjere marginalizirani da cak nisu ni prosta vecina u izvršnoj vlasti. Srpski i hrvatski nacionalisti vrijedno pronalaze bošnjacke garibe i brižno odgajaju te kompleksaše, koji ce kadrovski predstavljati Bošnjake, a raditi za Srbe i Hrvate. Taj autošovinizam podržat ce i mnogi Bošnjaci koji misle kako je redukcija bošnjackog uvjet multikulturalnosti, što je zapravo genocidni princip kojim se žrtva tjera da svoj status prihvati kao normalno stanje. Prije deset godina osnivac SDP-a dr. Nijaz Durakovic dramaticno je upozorio na ovaj proces, nazvavši ga – „odsoljavanjem Bošnjaka“.
Sada imamo problem da javnost ubijedimo kako zahtjev za bošnjackom jednakopravnošcu nije nikakav ekstremizam, jer je normalno da tamo gdje su Bošnjaci u vecini bude i vecina Bošnjaka u vlasti, a da je pravi, cistokrvni ekstremizam upravo u tim Bošnjacima koji za racun velikosrba i velikohrvata diskriminiraju bošnjacki narod, jer ga ubjeduju kako je bosanstvo u antibošnjaštvu, a tolerancija u antiislamizmu. Na žalost, ovo društvo više nema demokratske kapacitete da se zainteresira za tako ozbiljnu pojavu, zbog koje Bošnjaci institucionalno, kadrovski, ekonomski gube i prostore na kojima su u vecini.
- „Identitet se u svijetu brani vatrenije nego teritorija. Jer kad se razmekša identitet, kad se okupira duh, kad se razoblici patriotska svijest – teritorija se dobije na tacni! Demontiranje bošnjacke okosnice uslov je da društveni ambijent pocne liciti na bratski i popola podijeljenu državu“ – upozoravao sam 15. avgusta 2000. u kolumni pod naslovom „Prokletstvo Bošnjaka“, a to se desetljece poslije i obistinilo, buduci da su Bošnjaci, razmekšanog identiteta, prepustili i ovaj frtalj Bosne na kome su u vecini.
To nipošto ne znaci da se treba izolirati i zatvarati, ali znaci da otvorenost prema susjedima treba nositi naše, a ne njihove kriterije. Ako prihvatimo autošovinizam/samomržnju kao nacionalu strategiju, onda i nismo zaslužili da se zovemo narodom.
Stigosmo, evo, i do koncerta Dine Merlina u Beogradu, koji je zakazan na Dan državnosti BiH. Dino je pjesnik bosanske osjecajnosti. U njemu nema nicega što bi beogradsku publiku podsjetilo na Sulejmana Tihica. Dino je jedna od onih slika kakvu bismo željeli poslati u svijet o nama. Zato, velimo, treba imati sluha za nijanse. Nije isto kad se po Beogradu vucaraju bošnjacke vucibatine, i kad tamo odlaze bošnjacki gospodnetici. Ako ne znamo šta je za nas važno i dobro, znaju to oni koji nas ne vole. Konkretno, srpski ekstremi protestiraju protiv Dininog koncerta, jer im smeta što Dino nije slika bošnjackog gariba koju vole gledati. Kao i mnogo puta prije, tako je i ubuduce - za Bošnjake je dobro sve protiv cega se bune velikosrpski i velikohrvatski šovinisti. ...Dobre su džamije, dobra nam je vjera, bijela su nam mezarja, lijepa je mahrama u Bošnjakinje, duboka nam je i slavna nam je naša  Hasanaginica... Eto puta iz bespuca.

„Saff“, broj 303, 28. oktobar 2011.