Kako je moguce da Federalna televizija sa istom strašcu progoni, s jedne strane, Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu Cerica, a s druge strane, sljedbenike Radovana Karadžica koji su 9. januara proslavljali 20 godina genocidnog projekta Republike Srpske? Onaj ko stavlja znak jednakosti izmedu jednog i drugog, mora u necemu biti lažan. Kome može služiti konfrontacija Federalne televizije za javnošcu Republike Srpske? Glavno marketinško uporište Milorada Dodika upravo jesu „napadi iz Federacije“ koji se realiziraju preko FTV i policijskog magazina „60 minuta“. Nebrojeno puta se dokazalo da beogradski obavještajci plasiraju iste (dez)informacije kao i „60 minuta“. Sjecamo se kako je beogradski APIS na svojoj web stranici objavljivao ekskluzivne fotografije sa Pogorelice, kada je u Sarajevu voden taj sramni montirani proces, a u isto vrijeme je to plasirala i FTV. Zašto bismo sada vjerovali da iza FTV i Bakira Hadžiomerovica ponovo ne stoje beogradski obavještajci, koji konfrontiranjem Sarajeva i Banja Luke jacaju srpsko jedinstvo i poziciju Milorada Dodika? U Bosni i Hercegovini održana su tri javna protesta protiv 20 godina genocidnog projekta Republike Srpske, u Gracanici, Gradaccu i Kalesiji, ali ni jedan od ova tri skupa nije bio vijest u programima Federalne radio-televizije. Nekoliko protestnih skupova je održano i izvan BiH. Šta cemo sad? Onaj ko je iskreno, a ne lažno, protiv obilježavanja 20 godina genocidnog projekta Republike Srpske, ne bi nikako mogao zaobici ove važne dogadaje. A Federalna tv, koja se navodno vatreno zalaže za BiH, apsolutno je prešutjela skupove u Gracanici, Gradaccu i Kalesiji. Stoga je navodna konfrontacija FTV protiv RS obicna lakrdija, u kojoj narod treba da povjeruje da je FTV patriotski medij, a ne instrument velikosrpskih operacija, kao što je to u politickom smislu i SDP Zlatka Lagumdžije. Dogadaji iz Gradacca, Gracanice i Kalesije jednostavno nisu smjeli biti afirmirani u programima Federalne rtv, jer iza ovih dogadaja stoji iskrena, nepotkupljiva patriotska energija, ciji je cilj ukidanje dejtonske prevare i povratak Republike Bosne i Hercegovine, za razliku od mimikrije sa FTV ciji se cilj iscrpljuje služenjem Beogradu i Zagrebu u rastakanju Bosne i Bošnjaka. Višegodišnja islamofobijska haranga sa FTV neoboriv je dokaz iredentistickih ideloških opredjeljenja ovog medija.

Industrija laži

Jedan od momenata na kojima se može pratiti istovjetnost djelovanja beogradskih i vecine sarajevskih medija, predvodenih FTV i „Oslobodenjem“, jeste pitanje tzv. vehabija. Odvec je jasno da su tzv. vehabije slamka spasa sa genocidne i agresorske projekte Beograda i Zagreba, jer se preko izmišljanja tzv. radikalnog islama nastoje relativizirati historijske cinjenice i prikazati kako su Srbi i Hrvati bili prinudeni etnickim cišcenjem se odvojiti od Bošnjaka, koji su navodno htjeli cijelu Bosnu pretvoriti u „šerijatsku državu“. Pa ako su htjeli, što je ne pretvoriše na ovom frtalju bh. teritorije, na kojoj je Alija Izetbegovic potkraj 90-tih imao apsolutnu vlast?! Rahmetli Alija nije htio ukinuti ni Titovu ulicu u Sarajevu, da se ne zamjeri multietnickim i antifašistickim znakovima, a kamo li praviti teokratsku državu! No, historija nije ono što jeste, vec ono što se napiše da jeste, pa se tako upravo ispisuje „historija“ u kojoj su tzv. vehabije bile uzrok sveg belaja koji nas je zadesio. A do 2000. godine pojam „vehabija“ se gotovo ne može pronaci u javnom i politickom diskursu, što znaci da tzv. vehabije nisu proizvod Alijine vladavine, vec se pojavljuju sa dolaskom na vlast SDP-Alijanse i Zlatka Lagumdžije. To znaci da tzv. vehabije nisu ono što jesu, odnosno, što nisu, vec su simulakrum koji je nastao za potrebe SDP-a, tj. velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske.
U stilu Federalne televizije, beogradski mediji su nadigli hampu na tzv. vehabije optužujuci njihovu virtualnost za pripremanje atentata na Milorada Dodika, prilikom obilježavanja „Dana RS“ 9. januara u dvorani „Borik“. Kao što je poznato, rijec je o još jednoj lakrdiji u izvedbi policijskih organa s obje strane Drine: izvjesni hipik Božidar Stanišljevic (61) osumnjicen je za terorizam, jer je za potrebe tzv. vehabija unio oružje u dvoranu u kojoj je kobejagi trebao biti ubijen Dodik, ali ne i Tadic, Kusturica, Irinej i mnogi drugi dodikolozi. Dosad se nanizalo više stotina ovakvih cirkusa (pogledaj knjigu „Teror antiterorizma“, 2008.) preko kojih je Policija RS srozavala profesionalni kredibilitet. Kad bi se sad nešto i stvarno dešavalo, toj lažljivoj Policiji RS ne može se vjerovati. Pojavio se i niz ocitih propagandnih konstrukcija, tipa da je izvjesni „Allahov ratnik“ po tajnom imenu Bumbar porucio Dodiku da ce ga „poslati na ahiret“. Kao da je Miloradu mjesto na Ahiretu?! Ali, ono što potpuno delegitimizira ove izmišljotine o pripremama atentata jeste konstrukcija da je „oko hiljadu agenata iranske obavještajne službe“ upetljano u isti posao sa tzv. vehabijama.
Ovo nije prvi put da beogradska industrija laži spaja nespojivo, jer u njihovoj zatucanosti tzv. vehabije mogu dolaziti iz Teherana, pošto je sve to taj nekakav „radikalni islam“, pa je logicno da Ahmedinedžad nareduje da se po Bosni nosaju duge brade i skracene nogavice. Sreca je pa se preko ove neobrazovanosti mogu odmah ugledati lažovi i predvidjeti njihove krajnje namjere. Bezmalo prije jedanaest godina SDP je (2. III 2001.) objavio dokument pod naslovom “Revolucija finansirana iz Teherana”, a u dokumentu je navedeno da djeluje“opasna politicka grupacija” koja “osim neonacistickog nacina blokade zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, neonacistickog nacin izmišljanja i gebelsovskog ponavljanja laži o ljudima iz Alijanse, ima i partijske odrede koje cine ekstremisticki, agresivno i teroristicki nastrojene Vehabije”, koji ce “vec sutra, nakon sukoba koje ocekuju, biti granicari sa mudžahedinskim nacinom politicke i teroristicke borbe”. U SDP-ovom dokumentu se dalje kaže: “Njihov boravak u Tuzli (Iranske ambasade, op.a.) i prica o revoluciji koja je, kasnije se pokazalo, bila i osnovni cilj njihovog boravka na ovim prostorima, objašnjavaju i porijeklo novca koji je ubacen u ovu kampanju i razloge zbog kojih su mete njihove kampanje lideri Alijanse ali i predstavnici medunarodne zajednice i to samo oni koji poticu iz Amerike i zapadne Evrope”.
Prošle su mnoge godine, a nikakva se revolucija nije strefila, od svega što je SDP  bombasticno najavljivao ostala je tek opomena da su velikosrbi i velikohrvati iz SDP-a, i prije 11. septembra  te 2001. godine, i svjetskog razmaha islamofobije, strateški ulagali u izmišljanje „neonacizma“ i „vehabizma“ u Bošnjaka. Tek desetak godina poslije pojavit ce se iskompleksirani predgradanin dr.plag. Enver Kazaz da izmišlja „fašizam u Bošnjaka“. A kako bi to „zgnjeceni narod“ mogao imati fašizam, pitao se rahmetli Nedžad Ibrišimovic. Nikako, izuzev kao stigmu koju mu lijepe advokati genocida, ponizne bošnjacke sluge Ante Pavelica i Draže Mihailovica, koje u svome garibluku misle da Evropa pocinje tamo gdje prestaje islam.

Nulta tacka

Ova transvremenska paralela izmedu SDP-ovog optuživanja Iranske ambasade da finansira „teroristicki nastrojene Vehabije“ i nedavnog beogradskog izmišljanja združenog iransko-vehabijskog pripremanja atentata u Banjoj Luci, ukazuje na iste propagandisticke modele koji se koriste s ciljem oljagavanja Bošnjaka i pravljenja žrtve od istinskih agresora. Prije desetak godina je SDP-Alijansa sebe pokušavala prikazati kao oslobodioca i spasioca, ali im se na meti nisu našle ni cetnicke ni ustaške asocijacije, vec bh. patrioti, protiv kojih su povedeni montirani procesi, pod optužbama za „terorizam“. Dogodila se i zlocinacka ekstradicija tzv. alžirske grupe. Desetak godina poslije narod je zaboravio, pa je glasao za svoje progonitelje, koji ponovo djeluju u koordinaciji sa beogradskim šefovima. Otud smo dobili realnost u kojoj i Zlatko Lagumdžija preko svojih medija, i Milorad Dodik preko svojih medija, diktiraju istragu tzv. vehabija kao kljuc svih problema u BiH. Pri tome Bošnjaci bivaju uhvaceni u medijsku klopku, jer pocinju vjerovati kako je najbolje nemati nikakve veze sa svojom vjerom, pošto se i sama rijec islam može uzeti za „vehabizam“. Rezultat je nastavak genocida, u vidu sve veceg broja bošnjacke djece u katolickim školama, i u stotinama drugih znakova koji pokazuju da Bošnjaci napuštaju svoj identitet, i zapravo, nestaju. Proces je otvoren i jedino još treba bdjeti nad simulacijom privida po kome nas ubice i progonitelji vode u bolju buducnost, u kojoj mi necemo biti mi, vec cemo postajati oni. To je upravo neskrivena ambicija isprepadanih bošnjackih roditelja koji od svoje djece prave katolike, islamofobe, postidene muslimane i bivše Bošnjake. A izmedu ubijenog Bošnjaka, i razbošnjacenog i razmuslimanjenog Bošnjaka – nema nikakve razlike. Zato je Dejton nastavak genocida!
U ovoj završnoj fazi, u kojoj Bošnjaci ulaze u proces samouništenja, glavni zahvat je instaliranje lažnih patriotskih glasnogovornika, koji ce navodno braniti Bosnu od Dodika i njemu slicnih. Istovremeno ce napadati Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu, kako bi Bošnjak razumio da odbrana Bosne podrazumijeva odricanje od vjere kakvu predstavlja Islamska zajednica. Ta vjera treba da bude, culo se mnogo puta, privatna stvar, što ce reci, da bude necujna i nevidljiva. U tom slucaju, ne bi se cuo glas protiv teroristickih napada na džamije i medijskog šovinizma protiv Bošnjaka. Smatralo bi se standardom da svi zajedno, složno, u bratstvu i jedinstvu, ismijavamo islam i pivskim flašama gadamo džamije. Zauzvrat Bošnjaci dobijaju zadovoljstvo da se Miloradu Dodiku sa Federalne tv kaže da je 'vakav i 'nakav, što njemu i treba, s obzirom da se od sarajevskog cumura pokrece njegova parna lokomotiva. Laprdanje na relaciji Sarajevo – Banja Luka je krajnji domet ovog lažnog patriotizma SDP-a i FTV-a, jer bi se ozbiljna aktivnost na diskreditaciji genocidnog entiteta morala bazirati na rušenju Dejtonskog sporazuma kao ugovora koji je potpisan pod prisilom i ucjenom, i koji je ništavan samim tim što nije realiziran, posebno u pogledu aneksa sedam. Definitivno nema nikakvog patriotizma u BiH izvan projekta vracanja Ustava Republike Bosne i Hercegovine, i stanja koje je temeljeno na legalitetu i legitimitetu referendumske volje preko 63 odsto bh. gradana. Onaj ko to zaobilazi, kao izlaz i kao rješenje za brisanje genocidne entitetske podjele, jednostavno, nije iskren. SDP i njegovi sateliti, Federalna tv i njeni sateliti, imaju dovoljno snage da pokrenu proces propitivanja legaliteta Dejtonskog sporazuma, i da dokažu i našoj i medunarodnoj javnosti da nas rušenje Dejtonskog sporazuma vraca na prethodno pravno stanje, a to je Ustav RBiH, po kome nema ni entiteta, ni kantona, ni ma kakvih podjela u BiH, jer su svi gradani jednaki pred univerzalnim zakonskim nacelnima. Cinjenica da SDP i FTV nece krenuti ovim putem najbolji je dokaz da ovaj politicki i medijski subjekt rade za veolikodržavne interese Beograda i Zagreba. Sve ostalo je teatar za naivne, kojima se sad serviraju i iranske vehabije, samo da ne spaze vlastiti nestanak. Naravno, ovo je otvoreni poziv na rušenje dejtonske prevare i povratak legaliteta Republike Bosne i Hercegovine. To je nulta tacka patriotske iskrenosti za sve.

„Saff“, br. 309, 27. januar 2012.